ZIVOT KAO DA BIRA…..

Prva strofa                                                     

Upitam se cesto zasto zivot nema obzira,

Strah sijeva kroz tijelo koje polakokorozira,

Svim silama se borim,da uzmem sve stozivot pruza,

Zato svaki dan na diferentan nacin guzvam,

Nebo me bodri da drzim zvijezde na dlanu,

raskosan sjaj prati me u svakom tmurnomdanu.

 Mojum raste kao more jer ga nalivaju suze,

nisam imun na topuze,al zivot ne moze dami uzme...

svo bogatstvo koje nosim u umu i prstima,

pruzam ga na papir i rasipacu ga ustima,

sve dok ne zagrizem vrh te Bozanske udice,

sta li ceka gore vjecitog saputnikaulice...

Gdje god da sam skitao,hiphop me jevaspitao,

Zajebavao sam pijetla jer sam prije zoresvitao..

iz krajnosti u krajnost,vucem ono glavno..

planovi na pano I tako dan za danom…

Svaki sticaj okolnosti sa sobom uvjekdonosi,

moje novo ja sa jacim znacima upornosti..

sve jasnije trazim svjetlo da izadjem izbeznadja,

kroz vrtloge mog zivljenja i prosanjanihsazvezdja..

zelim sa osmjehom strah da zavezem ucvorove,

kad mi se pred ocima nebeske kapijeotvore...

pitam se sta me sa druge strane svegaceka,

da li pravim mudar potez ili je sve samogreska…

 gledam gore I vidim mojih snova stanica,

boricu se do kraja,samo nebo je granica,

srce kuca za progres,um veze igru uz oprez

smrt moze da matira zivot jedan pogresanpotez..

gulim dusu da stvorim nesto na nacinupecatljiv,

jer zelim da im listam sjecanja,da mesvako pamti..

kada odem na put sa kojeg nikad necu da sevratim…

moje konacno odrediste…KRAJ BOLA IPATNJI….

 

Ref…..

Zivot kao da bira ko na srecu ima pravo,

svaki put sam na dno pao,kad sam sve od sebe dao...

Nebitno koliko boli svaki poraz koji brojim,

me hrani da se borim,ja volim sto postojim….

 

 

 

 

druga strofa…………………………………….

Ovaj zivot je surov I tezak to moras daznas,

zna cesto da sjebe iako sve od sebe das,

on te krade brzo I sve bez pitanja tiuzme,

ovdje nemas nista sem svoje ime I prezime,

ne mogu ti reci kratak rezime zivota,

al mogu reci sta po glavi godinama mi se mota,

dugo stajanje I tuzni pogledi sa mosta,

kao rijeka zivot tece dakle misao jeprosta,

glavu gore I samo snazno juri svoje snove,

a na papir prenijet sve misli sto u meni plove,

covjek nije besmrtan al mu ime moze biti,

misli jedne zguzvane duse sada cu otkriti,

znaj da nemas nista od odustajanja I placa

jer moras biti cvrst poput exkalbur maca,

dalje zivjece onaj koji nadjaca sve sumnje,

srce stvarno vjeruje da to ostvariti umije,

ako taknes vrh onda padas na dno,

nekad je blatnjavo a nekad zvjezdano,

a posle vrha nemas gore, posle dna nemas dolje,

u ovom dimnom zidu gradim svoju atlantidu

jer zelim da sam tu-negdje na raskrcu,

medju ta dva svijeta da stvorim svoj zamak,

da ispunim misiju,svoj zivotni zadatak,

urezacu svoj pecat na ovom betonu,

pecat u rijeci, pecat u tonu,

a svoju dusu ostavicu na ovom mikrofonu,

za svoje snove sve od sebe ja cu da dam,

kao za slobodu glavni junak petar pan,

cujem ga,san..san u meni tu je,

hoce nesto da kaze,njegove misli zuje,

cujem kako neki glas govori bori se bori,

mene u stvarnost molim te pretvori…